subota, 29.08.2009.

A TVOJE IME POSTA KLETVOM!

Ne mogu zaboraviti sve te godine,
Te godine nestvarne,
Jer prošle su brzo,
A dubok trag ostavile.

Sjećaš li se onih dana,
Kad smo nekad sretni bili?
To su sada davna vremena;
Jedino su snovi ostali.


Ti si sada tiha slutnja,
Tek blagi vihor u divljini,
Iza tebe pustoš mraka,
Tihi jecaj u praznini…

Sad nestaje tiho sjećanje na tebe,
Poput zrna pijeska nošena vjetrom,
Tvoje lice zamijenih sjetom,
A tvoje ime posta kletvom!


p,s, bilo je ljepo dok je trajalo, nazalost vise ne traje...
friends 4 ever...
see ya

utorak, 02.06.2009.

plave oči anđela

- život moj bjaše tako pust i dosadan...
- sve dok jedne večeri ponovu u mj život nije došao anđeo...
- kada vidjeh toga anđela u crvenoj haljini sav protrnuh...
- znao sam to je moj anđeo sa plavim očim...
- nakon kratkog vremena u meni su se probudili osjećaji...
- u trbuhu zaigrali leptirići, a oko srca toplina...
- ja živim i voooLim...
- anđeoske plave oči daju poticaj za život moj...
- ja nemogu bez anđela i njegovih plavih očiju...
- sada kad u san usnem anđeo će me čuvati, a ja
- ću sanjati nov susret naš...
-- WTP--

petak, 05.12.2008.

S.A.Jesenjin : Do viđenja dragi, do viđenja

Do viđenja, dragi, do viđenja
ti mi, prijatelju jednom bješe sve.
Urečeni nastanak bez našeg htjenja
obečava i sastanak, zar ne?


Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije-
umrjeti nije ništa na ovome svijetu novije,
a ni živjeti baš nije novije.


p.s. pjesam je napisao na svojom krvlju...
ova pjesma je tužna ali meni nekako draga...

utorak, 11.11.2008.

Visine

tiho, pretiho za čuti izgubio sam se.
u jeseni kasnoj još samo krošnje kriče
šibane britkim sjevercem.

starim ulicama moje mladosti
poigravaju se sa tugom
dva leptira,
izgubljena kao ja.
i kao ja upućena u svitanja.

nema sunca na naciklom nebu,
kao da će kiša! a nema ljeta da broji poraze.

jesen je, bez sumnje obuzela i more,
jer bijeli vali su sasušene suze obzora.
to je mjesto gdje umiru
žute dunje, k'o moje nade i
ova mrtva priroda, k'o ulje na platnu.

oštre zime moje su naslade,
pahulje snijega moje tišine,
ozeble ruže očima zaslade,
a lišće po cesti moje visine.

tiho, najtiše umro sam od sreće
živeći kroz naslade,
ljubeći tišine,
za usnama k'o zaslade,
putujući u visine.

ponedjeljak, 27.10.2008.

mislim da je vrijeme za nesto novo....

evo ovako pisem ponovo nakon dugo vremena...
owaj put nece biti nista tuzno... uzasno sam umoran, a razlog tome je moj hobi (športski ribolov)... moj prijatelj Darko i ja smo odradili 50 sati na jednom prekrasnom jezeru u blizini Bjelovara... jucer sam dosao kuci oko 18:oo i danas sam ujutro morao u skolu... no nisamo mogao odoliti da propustim trening pa sam jos i otisao tamo... nakon 2 sata treniranja najbolje je otici do timea i popiti kavu ( sa toplim mljekom ofc) ... uz ugodno cavrljanje sa frendovima brzo je proslo sat i pol i bilo je vrijeme za polazak kuci... eto toliko od mene za sada uskoro nowi postic

p.s evo jedna slicica da podjelim s vama zasto OBOZAVAM prirodu i svoj hobi...

[img]http://i76.servimg.com/u/f76/12/66/17/98/th/p9291913.jpg[/img]

p.s.s ribica je vračena nazad u jezero i nadam se da ce natuci jos puno kila i godina

nedjelja, 28.09.2008.

ovaj život mi nije suđen,
nisam u njemu trebao ostati,
ovakva osoba postati.
Nisam se trebao tu zadržati.
Ovaj svijet mi nije suđen,
Jer ovo nije moj svijet.
Jer da je ovo svijet kakav hoću,
Onda ne bih bio budan noću,
Ne bih suze ove lio,
Ne bih patnju ovu krio.
Kad bi ovo sudbina moja bila ,
Možda sad bih slatke snove snio,
A ne, kao svake noći, krvave suze lio.

Ovo ne može moj život biti,
Ne, ne smije,
Jer ga neću poživjeti.
Ovaj pakao ne smije
biti sve što imam
neću ga živjeti,
prije ću umrijeti,
u nekom drugom životu
sudbinu iskušati.
Možda ću tamo preživjeti.


od dans nova stranica...
pozdraw...

petak, 29.08.2008.

nakon...

kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišao nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...

ewo dok pišem ovo prolaze noći sati, suza lije niz moje lice... no to je opet samo prolazna faza zivota moga... biti ce dobro samo da prodje ova duga noc... samo da iskapi zadnja suza oka mog... nije vazno zasto se tmina nadvila nadamnom, vazno je kada ce opet zasjati sunce zivota mog... evo sada spawati idem, jer tako ce prije svanuti mi novi dan...

p.s SEKO drzim fige nadam se da su rezultati ODLICNI...
vidimo se ...
IWAN sry ... vidimo se u sub pa cemo pricati...
pozz 4 aLL..

nedjelja, 10.08.2008.

Trenutak s tobom

Volim šetati s tobom gradom noću,
Uz sva ona svjetla raznih boja,
Kad ti se drugi dive i žale svoju samoću,
A ja znam da si samo moja!

Volim šetati s tobom kad dan više nije vreli,
Uz mirno jezero kraj svog onog cvijeća,
Kad me sve to raduje i veseli,
A ja znam da si moja najveća sreća!

Svaki naš susret zimi ili ljeti,
Zagrije me i tad sav gorim,
Samo želim tvoju ljubav žeti.

Da se trenutak smrzne, Boga molim,
Taj osjećaj kao da mi duša leti,
Sad znam da tebe najviše volim

ovo je pjesma za jednu mavu cakanu curu... pusa...

p.s ewo napisao sam novi post...
nadam se da ste sada sretni...
ja sam potrgan i idem pawat...
seko drzi se, nedaj da te slome... znaj da sam uvije uz tebe...
pusa za SEKU i za malu cakanu...
pozdraw...

nedjelja, 06.07.2008.

ONA

dok stoji na vjetru ONA zaboravlja tko je... dok stoji na vjetru ONA je kao slijepac, bez štapa i bez ikoga... stojeći na vjetru ONA misli o ljudima, ONA misli o sebi... misleći o ljudima ONA sanja... i tamo daleko ONA ne nalazi ništa vrijedno za sebe... vraćajući se iz tog dalekog ONA je umorna. ..vraćajući se ONA je zaboravila što je tražila... vračajući se ONA ne misli na mene... vračajući se sa rukama u džepovima ONA misli da sve zna... i zašto je stajala na vjetru i gutala prašinu... ni za što je otišla tako daleko u tuđinu... ni zašto se vratila ni što je vidjela... ništa ONA ne zna ni zašto su joj ruke u džepovima... ne hoda ONA ispred mene, jer misli da je neću sljediti... ne hoda ONA iza mene jer misli da je neću vidjeti... ali ONA zna da je ONA : '' MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA''

p.s ONA ce znati, da je to za nju...
kiss 4 all & ty for com...

četvrtak, 12.06.2008.

OCEAN

moja je samoća
duboki tamni ocean
a ti si bila krhki brodić
koji plovi njime
nosio sam te
njihao
na valovima svojim
budio te zrakama sunaca
koje izlazi iz mene
šaputao nježno tvojim jedrima
u zlatne sutone
ali more kao more
i drugu stranu ima
kad poludi
moćni val prelio je tvoju krmu
nisi izdržala
i sada si samo još jedan brod
na dnu oceana...